Prirodni kamen cijenimo radi njegove trajnosti i lijepog izgleda.
Kamen je vječan materijal. To dokazuju brojna zdanja iz prošlosti koja su se očuvala upravo zahvaljujući njemu. Većina tih zdanja j izrađena od masivnog kamena kakav se danas rijetko koristi, danas se češće koriste rezane ploče koje se obrađuju poliranjem, štokanjem, pjeskarenjem ili paljenjem.
današnja uporaba kamena svodi se na oblaganje podova, zidova, stubišta, stupova, grobnica i drugih elemenata arhitekture. Ima više vrsta podnog kamena i većinom ih dijelimo na granite i mramore.
Prirodni kamen sa vlastitim izraženim uzorcima sam je po sebi jedinstven te je najljepši kad se jednostavno polaže.

Granit

Riječ granit potječe iz latinskog jezika, što upućuje na krupnozrnastu strukturu kristalinske stijene. Granit je učestao i veoma raširen tip magmatskih (vulkanskih) stijena. Obično je srednje do krupno kristalast i može biti od blijedo ružičastih do crnih nijansi, što ovisi o njihovom kemijskom i mineralnom sastavu.
Tvrđi je od mramora i vapnenca pa je stoga i prikladniji za popločavanje poslovnih i drugih prostora sa velikom frekvencijom prometa. Granit je gotovo uvijek masivan, čvrst i tvrd zbog čaga je vrlo raširena njegova uporaba kao građevinskog i ukrasnog kamena. Prosječna gustoća granita je 2,75 g/cm3 ali varira do 2,80 g/cm3, Graniti su prikladni za popločavanje unutarnjih i vanjskih prostora, za oblaganje stepeništa, pultova, fasada, te za izrade kuhinjskih radnih površina. Pravilnom kombinacijom oblika i boja granita možemo dobiti neograničen broj uzoraka za popločavanje ili oblaganje.

Mramor i vapnenac

Mramor je stijena nastala metamorfozom karbonatnih prolita i sedimentnih stijena vapnenca i dolomita pri uvjetima povišenje temperature i tlaka.
Mramor je zrnate strukture i homogene teksture. Rabi se u kiparstvu i graditeljstvu, lako se reže, obrađuje i polira. U umjetnosti je cijenjen mramor iz Carrare od kojeg je izrađeni i Michelangelov David.
Dok je kod nas najpoznatiji Brački mramor koji je cijenjen u cijelom svijetu. Iako Brački kamen po svom sastavu zapravo i ne spada u skupinu mramora već spada u skupinu vapnenca.
Mramori se ubrajaju među najljepše vrste kamena.

Vapnenac je sedimentna stijena sastavljena od minerala kalcita a može sadržavati i male količine drugih minerala. Nastao je taloženjem vapnenih kućica i skeleta izumrlih morskih živtinja a donekle i biljki.
Koristi se kao građevni i dekorativni materijal.
Glavne oznake mramornih i vapnenih stijena su što su njima u valovitom izgledu zatvoreni minerali i fosili.

Mramori i vapnenci su iznimno dekorativni i plemeniti, iako su osjetljivi. Graniti imaju vrlo dobre mehaničko – fizikalne osobine i stoga su vrlo prikladni za vanjsku uporabu. To nikako ne znači da se ne mogu koristiti i u unutrašnjosti.
Porfiriti i kvarciti se najčešće koriste za vanjske podove, stube, obrube bazena i obloge.
Pješčenjaci i travertini su zbog svoje poroznosti i rupičastog sastava najprikladniji kao obloge.

Čvrstoća

Čvrstoća je otpornost stijene na djelovanje sile koja je podvrgnuta pritisku. S obzirom na sile koje mogu djelovati na kamen, razlikujemo pritisnu silu i čvrstoću na savijanje te otpornost na lom.
Nekoliko primjera veličina pritisaka na pojedine stijene:

Pješčenjaci: 500 – 1800 kg/cm2
Mramori: 600 – 2000 kg/cm2
Graniti: 1500 – 2700 kg/cm2
Dioriti: 200 – 2700 kg/cm2
Bazalt: 2500 – 3500 kg/cm2

Tvrdoća

Tvrdoća kao pojam označava otpornost stijene na habanje a ovisi o tvrdoći minerala i njihovoj strukturi. Stupanj tvrdoće stijena određuje se u rasponu od 1 do 10 po Mohsovoj ljestvici, kod koje veći brojevi označavaju veću tvrdoću.
Po razlici u tvrdoći razlikujemo:

1 do 2 Meke stijene:
- šljunak, sadra, kreda

3 do 4 Polutvrde stijene:
- vapnenci, dolomiti i mramori

5 do 7 Tvrde stijene:
- granit, diorit i senit

iznad 7 Vrlo tvrde stijene:
- porfir, bazalz i diabaz

Habanje je vrlo važan pojam kod odabira stijene za prohodne površine. Koeficijent obrusa se utvrđuje pokusnim brušenjem površine. Nizak koeficijent označava visoki stupanj habanja, a visoki koeficijent niski stupanj habanja.

Upijanje vode

Svaka stijena koji nalazimo u prirodi sadrži i određenu količinu vlage u sebi, i ona nije štetna. Stijena sa niskim stupnjem poroznosti ima oko 1% vlažnosti. Svojstvo upijanja vode značajno je prije svega kod stijena sa srednjom i velikom poroznošću. Takvi materijali su znatno manje otporni na smrzavanje i time postaju manje trajni.
Magmatske stijene (graniti i porfiri) pripadaju tvrđim i trajnijim stijenama sa niskom sposobnošću upijanja vode i niskim stupnjem habanja.
Sedimentne stijene (vapnenci, pješčanici) imaju brojne uzorke, jer su u njima nanosi i ostatci kamenja, školjaka, pijeska… Radi ovih osobina izgledaju ljepše i stoga prikladnije za unutarnje obloge i služe nam za ukrašavanje prostora.
Metamorfne stijene (mramori i kvarciti) su zapravo prekristalizirane magmatske i sedimentne stijene. U načelu su one postojanije od sedimentnih, odnosno manje postojane od magmatskih stijena.